Večer je bila kao i svaka druga. No dobro, možda ne baš kao svaka druga. Bilo je više vlage u zraku, temperatura je bila nešto niža. Blizina Bundeka je uvjetovala klimu hladniju nego u ostalim dijelovima grada. Veselo mahanje repom i čeznutljiv pseći pogled označavali su spremnost na redovitu noćnu šetnju. Cigarete, ključevi, ogrlica, povodnik, sve je tu. Izlazimo u noć.
Sjedam jučer u noćni bus na Črnomercu. Okretište je, prva stanica.
Rijetko, zaista jako rijetko koristim javni prijevoz noću.
Jer prečesto te vožnje nalikuju na ulazak u dubine paralelnog Svemira.
I kao da je čarolija počela, vozilo je okrenuto prema zapadu grada, u smjeru suprotnom od redovne linije prema Trgu. (nastavak…→)