Déjà vu iz budućnosti?

Posted: 5th ožujak 2012 by Vjetar in politika, rant
Tags: , , ,

Ovih se dana u republici Hlebine mnogo govori o revolucionarnom modelu koji bi nas trebao izvući iz dreka u kojem se već godinama koprcamo. Jer realno gledano u dreku do grla smo baš svi ovdje.

Mali poduzetnici su zapeli u govna jer nitko ništa ne plaća pa se onda gomilaju samo nenaplaćena potraživanja. Koja blokiraju kako razvoj, tako i normalno svakodnevno poslovanje.
Veliki poduzetnici su također u dreku jer nema kapitalnih projekata. Što zbog globalne krize i slabog interesa, što zbog nepovoljne političko-ekonomske situacije koja sustavno radi na blokiranju i ono malo zdravih ulaganja koja se usude primiristati u Hlebine.
A građanstvo, građansvo je u teškim govnima jer već godinama krpa kućni budžet “dozvoljenim minusom” na tekućem računu. Sve dok ne “probiju u crveno” pa im banke blokiraju raspolaganje dozvoljenim minusom, novcem koji zapravo nikad nisu imali. Obiteljska blaga i vrijedne starine su ionako davno rasprodane kako bi se kupilo kruh i mlijeko i platile režije.

I sad smo konačno mirni jer se pojavio revolucionar koji nam ispred nosa maše ručicama u kojima drži revolucionarni model koji se zove “Javno-privatno partnerstvo“.

Sve bi to ja mirno primio kad spomenuti revolucionar ne bi bio glavni ekonomski strateg Vlade republike Hlebine. I kad sve to ne bi bio strašan Déjà vu na jednog nedavno utamničenog revolucionara. Koji je istina Bog bio pozicioniran stepenicu više netom prije nego što je abdicirao. I on je govorio o javno privatnom partnerstvu koje će nas izvući iz dreka. Da déjà vu bude još strašniji novi revolucionar je najavio kako će abdicirati ako mu plan izvlačenja iz dreka ne uspije do mjeseca rujna. Pitam se hoće li onda i njega utamničiti do studenog?

Poučen iskustvom zadnjih 20 godina demokracije i slobodnog tržišta na ovim prostorima mogu argumentirano reći: “Slijedećih 20 godina nema tog revolucionara koji će nas izvući iz dreka!”. Nikakvo javno-privatno partnerstvo.
Kakvi bakrači.

Nama treba malo jači revolucionar. Pada mi na pamet Hugo Rafael Chávez Frías. Taj je slobodno tržište i neoliberalni kapitalizam bacio u jedan javno-privatni zahod. I povukao vodu nekoliko puta. A došao je na vlast podrškom osiromašenih masa koje kopaju po kontejnerima smeća. Déjà vu iz budućnosti? Možda. A možda su u šumi.

Nažalost bojim se kako se Hlebinama još dugo vremena neće dogoditi pravi Hugo. Zadnji kojeg smo imali prilike vidjeti na televiziji, koji je pričao našim jezikom, bio je lik iz crtića. Stvaran koliko i javno-privatno partnerstvo. Dok su skupi javni zahodi kod nas jedna normalna pojava. I prosječni hlebinbac treba imati završeni tečaj iz informatike kako bi se propisno usrao.

To je naša realnost.

U takvoj trenutnoj realnosti moj déjà vu iz budućnosti ima tanašne šanse postati realnost. Možda ipak neznatno veće šanse nego ovaj déjà vu iz budućnosti hlebinskih revolucionara popularno nazvan javno-privatno partnerstvo.

Jer taj će realnost postati nikada.