El Dorado

Posted: 27th rujan 2016 by Vjetar in rant

Devedesetih je Hrvatska bila El Dorado iz kaubojskih filmova Howarda Hawksa. Zakon dinamita i pištolja je bio ustaljena praksa, a glava na ramenima je vrijedila 100 € ili manje. Nekima se u glavi još uvijek čini da su devedesete, a zapravo je ovdje još uvijek El Dorado i rana akumulacija kojom dominira zakon pištolja i dinamita, dok studenti, novinari i branitelji žele biti iznad zakona.

Neki istaknutiji pojedinci su toliko drski da se usude odigrati na kartu kratke pameti, one kolektvne amnezije, pa okrenu kaput jednom, dvaput, triput, već koliko se može. Bitno je “da se ide naprijed”, kao nekad za domovinu s Titom, tako danas s podignutom desnicom na pozdrav, spremni.

Još jučer smo imali pobunu branitelja, a danas smo svjedoci pobune intelektualaca. Nije to pobuna cvijeća intelektuale, onih najboljih među njima. To je pobuna sjemena cvijeća, pobuna buduće kreme intelekta. Danas je tek jedva formirana, a sutra možda bude temeljnica bitnih procesa i u Hrvatskoj i u svijetu. Stoga me i ne čude njihovi zahtjevi za čišćenjem smrdljive ribe. No kako su to još manje-više djeca i ne znaju mnogo o čišćenju ribe, tako su i njihovi zahtjevi osuđeni na to da budu brzo zaboravljeni u pustopleti ostalih dnevnih zbivanja.

Ruku na srce gledano, tko god je čisto ribu, zna da se ona čisti od repa, i da smrdi od glave. Tim više su bizarni ti dječji zahjevi da se ribi odreže glava pa će sve biti u redu. Naravno da ništa neće biti u redu. Natrula utroba smrdljive ribe ispast će kroz otvor nastao dekapitacijom i zagaditi ono najvrijednije, čisto meso ribe.

Jednako kao što se riba mora čistiti od repa,
svaka uspješna revolucija mora biti potaknuta odozdo.

Sve dok se pozivi na bitne promjene odašilju iz vladajućih struktura i oko njih formiranih lobija, pravih, kvalitativnih promjena na bolje biti neće. Takozvani “nacionalni konsenzus” oko bitnog je utopija, jer će vlast i oporba uvijek biti suprostavljene. Tek kad se kao nosioci promjena nametnu inicijative i udruge okupljene oko ideje koja prožima duh velike većine stanovnika, tek tada je moguć progres u nekom smjeru.

Vidjeli ste “Za obitelj” ?
Mala nevladina udruga. Sa snagom promjene Ustava.

Momentom kad su htjeli postati igrači na političkoj sceni, pomeo ih je vlastiti grabež za titule.

Intelektualac uvijek ide naprijed, na čelu kolone.
A za njim gmižu stražari.
Osim ako je intelektualac istovremeno i novoetablirani novinar.
To je po definiciji pripadnik stražara pa procesiju prati straga.

A ako intelektualac ode malo previše naprijed, ne zna se je li ga sulicom usmrtio neprijatelj ili usplahireni stražar koji ga je zamijenio za neprijatelja.

Gore rečenim postaju jasniji Hasanovi zahvati gušenja nevladinih inicijativa osuđenih da su protudržavni elementi.

Kako se to ono zvalo, ‘unutrašnji neprijatelj‘ ?

Ništa se na ovim prostorima zapravo nije promijenilo,
samo su ulozi nešto veći.
Glava na ramenima vrijedi malo više, konačnih 100.000 €,
ali El Dorado je bio, El Dorado je i ostao.