Kako nisam platio dugove i nisam ostao na cesti

Posted: 25th prosinac 2018 by Vjetar in pozitiva
Tags: , , ,
Prije 4 godine, 2014. u ova doba godine, u praskozorje povišice na poslu koju sam čekao preko 15 godina, nazvala me predsjednica sindikata INAŠ, Maja Rilović. Nismo se čuli često, ali uglavnom sam ja zvao. Moralo je biti važno kad zove. “Petre, jel ti znaš da si na listi viškova?” Ostao sam malo začuđen, imajući na umu kako su u sustavu nagrađivanja konačno i stvorneni uvjeti za moju povišicu, a i svi rukovodeći u vertikali su to podržali. “Majo, jesi li sigurna da se radi o meni? Ima još jedan Vrdoljak u INI.” Čita mi Maja moj ID na poslu, znam ga napamet. Nakon 17 godina staža – cipelić u dupe. Cura koja je došla prije godinu dana, radi pod mojim mentorstvom ostaje, ja letim. Tko vrijedi – leti, tko ne leti – ne vrijedi. Naravno da je dala otkaz u roku mjesec dana i otišla tamao gdje zbilja ima love od svog rada.
 
Uzeo sam otpremninu i jedno pola godine sam pokušao naći novi posao. Nije išlo, nije mi bilo jasno zašto. Bio je to jek Mrsićevih “stručnih usavršavanja bez zasnivanja radnog odnosa” nitko sa više od dvije godine staža nije mogao naći posao. Poslodavci su uzimali mlade sa faksa bez obaveze da ih zadrže, a sve je plaćala država.
 
Nisam imao drugog izbora nego ući u samozapošljavanje. To je loše prošlo. Tko je probao poduzetnički kruh u hrvata zna da nema sedam nego četrdesetdevet kora i pljesnjiv je i gnjecav. To mi nije bio prvi put da se okušavam u privatnom poduzetnišvu. Štoviše zarekao sam se da nikad više neću otvarati firmu u Hrvatskoj. Pitao sam jednom stručnjaka za pravo, dobrog znanca Gorana Vojkovića o tome. “Reci mi Vojky zašto su zakoni o poduzetnišvu kod nas tako pisani da ne da koče poduzetništvo već ga zatiru u korjenu?” “E moj Petre, te zakone ti je pisala Uprava, a oni su kilometrima od realnog sektora”
 
Ne samo da su kilometrima od realnog sektora, već su krvopije realnog sektora, od njega žive. Četri primjerka i sedam pečata. Dvadeset dvije potvrde i 300kn biljega. Tako to otprilike ide kad se počnete baviti poduzetništvom. Obavezno knjigovodstvo kod ovlaštenog javnog bilježnika bez obzira jeste li Agrokor ili one-man tim. Autmatsko članstvo u Nadanovoj Gospodarskoj komori koje košta oko 4.000kn na godinu. MORAŠ. Nije čudo da je čovjek imao bijelog medvjeda u tajnom skloništu. Imao bi ih i ja da imam želudac otimati kruh iz usta ljudima.
 
Kola su krenula nizbrdo kad je trebalo plaćati kredite koji su ostali iz vremena dok je postojala plaćica u INI. Na kraju se sve to urušilo i došle su blokade. Netko je pomislio kako se mene može tako slomiti. Tko zna zašto sam bio nekome kriv da sam ostao bez posla. 570 dana u blokadi, bez sredstava prihoda koje vidi sustav. I super mi je. Kad istekene 3 godine da me blokiraju odratit ću im tih 300.000 – 400.000 kn dobrotvornim radom. To vam se plaća 60kn po satu. Uvjet je da se FINA nije mogla naplatiti preko tri godine. I da vi osobno podneste zahtjev za takav aranžman, nema to da vam neko nešto da u ovoj državi.
 
I tako čekam. Love imam, nisam gladan, sustav ne vidi ništa, ja sam u blokadi. Imovine nemam. I da, zaposlen sam na 30 sati mjesečno 🙂 U vlastitoj firmi, dakako.