Zdravlje po Kujundžiću

Posted: 9th listopad 2018 by Vjetar in rant
Tags:
Kaže meni jutros doktorica opće prakse da to kaj mi trnu prsti, to je od vratnih kralježaka i piše mi uputnicu za fizijatra.

Fino. Kod fizijatra nisam bio par godina. Baš je vrijeme da posjetim svoju fizijatricu, samo ne znam radi li danas ujutro ili popodne.

Zovem Dom zdravlja Siget, zvoni, zvoni, prekine. I tako tri puta. Kakva centrala te prekine tri puta, no uporan sam ja zovem dalje.

= Dobar dan, kad danas radi doktorica Kasumović?
– Ujutro.
= Fino, a jel ima još stari broj telefona, blaba.
– Da.
= Hvala, doviđenja.

Zovem fizijatricu ne bi li se naručio. Zvoni, zvoni, zvoni, prekine.
I tako opet nekoliko puta. Možda je gužva.
Zovem nakon sat vremena, ista priča.

U jadu zovem ponovo centralu doma zdravlja, triput, jer se nitko ne javlja odmah.

= Dobar dan, recite mi jel se itko javlja na broj doktorice Kasumović?
Trebam se naručiti…
– Za naručiti se morate doći osobno.
= Osobno?
– Osobno.
= I do kad danas radi doktorica?
– Do pola jedan.

Gledam na sat, 11:48. Imam barem 20 minuta hoda do tamo samo od Sopota jer tramvaj ne vozi dalje od Sopota jer Bandić. I krenem.

I jebem mater i državi i zdravstvu i zdravlju i sve po spisku hopsajući pješke preko 3 trake Avenije Dubrovnik.

Sjedi, smiri se, mislim si.
Ako ovakav uđeš unutra iznijet će te zaštitari k’o Pernara iz sabornice.

Ulazim u Dom zdravlja i onako usput pitam:

= Do kad radi dr. Kasumović?
– Do jedan.

Pa jebemu, zašto je preko telefona bilo do pola jedan, mislim si ali šutim.

Ulazim u lift koji vozi podrum, prizemlje, prvi kat, ali zato izgleda unutra k’o u hotelu u Dubaiju. Ima i dalje nakon prvog kata u toj zgradi, ali eto rođo, stepenice.

Na vratima VELIKO “Ne kucati!”
I još ispod “Naručivanje od 14-16”
Pa jebemti…

Bam-bam!
“Joj što lupa…” ote se nekoj bakici iza mene.

Ja već napola lud od ovog sustava zdravlja po Kujundžiću.

Izađe manekenka sestra u plavom. Izgleda kao da ima 16, vitka kao da ne jede uopće.

= “Došao sam se naručiti”
– “Jel imate papire?”

Papire? Pa jebali te papiri. Vadim uputnicu od jutros.

– “Izvolite ući”

Rek’o: “Da imate neki normalni sustav naručivanja i da vam telefon ne služi samo za ukras ne bi morao sa svojih 140 kila do vas pješačiti 20 minuta”

Kadli iz druge sobe dovikuje doktorica: “Mogla vas je naručiti liječnica opće prakse!”
“Da je mogla, naručila bi me!” škgućem kroz zube. “Samo nema taj vaš sustav koji vi imate nego drugi.”
“Da imamo sustav..” Rek’o “Postoji centralno naručivanje”
“Da ali samo za bolnice” sad već uglas sestra i doktorica koja se derači iz susjedne sobe.

Vadi mala sestra drvenu olovku…
Sad sam u još većem čudu, kompjuter za stolom valjda ima fikus na ekranu.
Vadi mala i teku(!) tvrdih korica debelu dva centimetra i lista…
Upisuje nešto olovkom i veselo kaže “12.11.”

“Evo, zapisala sam vam na poleđini uputnice.”

Gledam i ne vjerujem.
Ona je to stvarno zapisala grafitnom olovkom.

12.11. valjda je ove godine. Drvene olovke, kompjuter i telefon kao ukrasi.

To je slika Zdravlja po Kujundžiću.

I molitva Bogu.